Na vrhu gore smjestio se Vrgorac, grad u kojem je rođen Tin Ujević kojeg planina Matokit dijeli od Imotskog sa druge strane. Grad dalmatinske Zagore sa bogatom povijesti i klimom pogodnom za poljoprivredu koristi svoje prednosti i donosi poznate Vrgoračke jagode i možda još slavniji pršut.
Prigradska naselja Vrgorac:
Banja, Dragljane, Draževitići, Duge Njive, Dusina, Kljenak, Kokorići, Kotezi, Kozica, Mijaca, Orah, Podprolog, Poljica Kozička, Prapatnice, Rašćane, Ravča, Stilja, Umčani, Veliki Prolog, Vina, Višnjica, Vlaka, Vrgorac i Zavojane, Kutac.
Više o Vrgorcu
U Splitsko-dalamatinskoj županiji pored Matokita najjužnijeg gorskog grebena u dalmatinskoj Zagori, okružen poljima Bunina, Jezero i Rastok smjestio se grad Vrgorac sa 7628 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. Godine. Ovaj grad spada u skrivenu zabiokovsku Dalmaciju koju karakterizira blaga mediteranska i tek dijelom kontinentalna klima. Budući da se nalazi na povišenom mjestu, vrhu gore po tome je i dobio ime. Prvo Vrhgorac a od toga današnji naziv Vrgorac.
Prostor Vrgorca bio je naseljen u doba Ilira i o tome postoji puno dokaza, od građevina do sitnijih ostataka predmeta za svakodnevnu upotrebu. Ovo je područje tek malo bilo dotaknuto utjecajem Rimskog osvajanja jer je najbliže Rimsko mjesto bilo Narona, udaljeno više od 30 kilometara. O Rimskom utjecaju govori kemeni žrtvenik Jupiteru. Pronađen je u 18. stoljeću i ugrađen u Martinčevu kulu te sada čini vrijedan komad župne zbirke.Prema zapisima cara Konstantina 7. Porfirogeneta, Vrborac je u 10. Stoljeću bio sjedište rastočke župe u sastavu tadašnje Neretvanske kneževine Paganije.
Grad je bio okružen kulama i zidinama koje su dobro poslužile tadašnjim stanovnicima u očuvanju grada no ipak u 15. Stoljeću Turci osvajaju ovaj grad te on potpada pod dvjestogodišnju Tursku vlast kao i okolno područje. Ostaci tvrđave, odnosno njene kule su i sada vidljive u Vrgorcu, a za razliku od drugih utvrđenih mjesta, Vrgoračke kule su zidane u samom gradu. Kule su imale stambenu i obrambenu svrhu stoga su u njima živjeli Turski begovi, Mletački namještenici i kapetani, ovisno o tome tko je bio na vlasti u to vrijeme.
U podnožju brda Radović Mlečani pronalaze „paklinu“ bitumenoznu tvar koja služi za asfaltiranje te ju konjima a kasnije i brodovima prevoze do Venecije. Vrgoračkim asfaltom pokrivene su ulice Beča, New Yorka i drugih velikih gradova. Od tada je rudnik promijenio više vlasnika koji su ga iscrpili stoga više nije profitabilan.
Današnji se Vrgorac ponosi poljoprivredom i to voćarstvom i kao najpoznatijim proizvodom Vrgoračkom jagodom. Mesna industrija je poznata prema Vrgoračkim pršutima braće Pivac, a vino podjednako dobro crno i bijelo proizvodi Vrgoračka vinarija. Kvalitetna je i ugostiteljska ponuda u ovome gradu te razni obrti i kućne radionice koje upotpunjuju Vrgoračku ponudu.
U Vrgorcu je rođen Tin Ujević, najznačajniji Hrvatski pjesnik dvadesetog stoljeća. Na njegovoj je kući postavljena spomen ploča a na jednoj od gradskih kula i reljef gdje je ona označena. Kula se stoga često naziva i Tinovom Kulom.