Istarski gradić koji čini spoj urbanog i ruralnog nalazi se u blizini grada Pule kojoj je često u povijesti bivao pripojen. Nakon 1993. Postaje samostalna općina. U povijesti je grad nastao tako da se udružilo sedam okolnih posjeda pod zajedničko ime Vodnjan (Dignano).
Prigradska naselja Vodnjana:
Gajana, Galižana, Peroj i Vodnjan.
Više o Vodnjanu
Desetak kilometara sjeverno od Pule, smjestio se Vodnjan. U gradu je naseljeno više od 3500 stanovnika od kojih je veliki broj autohtono stanovništvo koje je na ovom području već tisuću godina.
Današnji Vodnjan nastaje na tragovima starih suhozida koji su se u koncentričnim krugovima gradili ovdje od davne povijesti. Vodnjan postoji i ponosi se svojim karakteristikama urbano ruralnog naselja. U širem se području grada nalazi veliki broj kažuna, okruglih poljskih skloništa rađenih u tehnici suhozida bez prozora, od prirodnog kamena koji završavaju stožastim krovom.
Već su stari Rimljani prepoznali blagodati ovoga kraja te se nakon progona Histra naseljavaju u područje današnjeg Vodnjana i započinju se baviti turizmom te poljoprivredom, maslinarstvom i vinogradarstvom, granama poljoprivrede koje ostaju hranitelji ovdašnjih stanovnika sve do sada.
Dolaskom Karla velikog, ovaj kraj zahvaća era feudalizma. Zbog stalnih previranja između Akvilejskog patrijarha i Venecije, sedam vila od kojih je jedna Vodnjan udružuju se u mjesto sa tim imenom. Tada stanovnici odlučuju okrenuti se Mlečanima i potpasti pod njihovu vlast sa ciljem da si poboljšaju životne uvjete i kvalitetu života. Mjesto napreduje zbog bogatih zaliha ogrjevnog drveta u okolici te maslinovog ulja i vina koje mještani proizvode.
Grad u unutrašnjosti povijesne jezgre zadržava svoj srednjovjekovni izgled sa nepravilnim vijugavim uličicama popločenim kaldrmom. Krasi ga upečatljivi gotičko- Venecijanski i renesansni stil sa velikim brojem crkava. Grad se kasnije širi no čuva svoju povijesnu jezgru koja okružuje najviši crkveni zvonik u Istri, nedozvoljavajući tako devastaciju arhitektonske baštine.